Biciklijada “Guslača” u Ozlju R HR 2015

Prva međunarodna biciklijada dočekana sa nestrpljenjem. Jutro 25.04.2015. godine započelo zahvalom Gospodaru svjetova i predivnom izlazku sunca. Ekipa se javlja na viber, jedan po jedan se bude i nestrpljenjem čekaju da se sakupimo i krenemo.

Kiko nas „rezili“ kud smo podraniliJ,  Deno, Almir...Sanel se najviše boji da će ga zaboraviti i često napominje da ga Kiko ne zaboravi  pokupiti.  Sve je spakovano i čeka se pred zgradom u 06.04 minute. Stižu u 06.14 minuta,  slikanje i idemo po doktora koji nas čeka kod „žute“ kuće. Čeka nas kao po dogovoru, putovalka je tu, ima mjesta za logistiku. Ostatak ekipe se skuplja kod pekare kod Panašea. Provjera veze, utezanje bicikla na nosačima, čekaju se vruće kifle, a u međuvremenu se sirnica,burek degustiraju...

Sanelu se opet žuri, pravac Izačić. Na Izačiću redovna kontrola, sumnjivi smo, zatamnjena stakla na kombiju, al nas ekipa sa putovnicama ubrzava ;). Čekamo da komadant i predsjednik pređu,  Kiko koristi priliku da jednu izdimi, provjeri bicikla. Refena je u kombiju, blagajnik radi svoj posao, prikupljaju se pare za rentakombija, akotizaciju, atmosfera u kombiju je vatrena, fale kocke, ali izgleda da će samo planuti...

Raspored u kombiju je naprijed trojica iz privatnog sektora, nazad trojica na drzavnom i kantonalnom budzetu. Predsjednik je vezom apelirao na ove privatnike da  uplate porez da bude bolji priliv na budzet i da budu plate budzetskim korisnicima...

Kroz priču i šalu vrijeme do Ozlja u koji idemo prvi put je proteklo brzo. Dolazimo oko 08.45 u Ozalj, prvo se pije kahva jer doktor Afan i Kiko ne mogu funkcionisati dok je ne popiju pa smo im se pridruzili. Pošto smo bili sa vremenom na knap, usljedila je brza kahvica i presvlačenje te uspon ka mjestu okupljanja svih biciklista 200-njak metara od mjesta gdje smo ostavili kombi.

U starom gradu , nešto slično kao naš Ostrožački grad , već je čekalo dosta biciklista iz svih krajeva Hrvatske i naših poznanika sa prijašnjih biciklijada i naše NP Una, čiji su učesnici bili u velikom broju klubovi i pojedinci iz RH.

Našao sam se sa Mislavom Stepincom, inače jednim od najvećih „krivaca“ za ovakvo lijepo organiziranu manifestaciju. Preuzeo sam naše majice, 4 zelene, 4 crvene pa kom koja paše;) podijelio našim momcima i čekali smo start, a u međuvremenu smo izvršili slikanje sa banerom naših sponzora koji zaslužuju da se nađu i istaknu na ovim i sličnim manifestacijama.

Pošto smo bili tip top spremljeni i sa radio uređajima bili smo zanimljivi i simpatični svim ostalima, a posebno kada smo izvršili opkoljavanje djevojaka koje su djelile red bull J.  Dok smo čekali da krene i da Kiko ode po svoju logistiku, izvršili smo slikanje oko dvorca ...

Kao po običaju kad su velike gužve na biciklijadama, malo se kasnilo, ali vrijeme je bilo prekrasno tako da nam se nije nigdje žurilo. Krenula je karavana niz brdo oko 09.50, pravac vožnja  u nepoznato. Velika kolona se protezala duž Ozlja. Upoznavanje novih biciklista-biciklistkinja. Ono što smo primjetili odmah u startu da je ova biciklijada bila uljepšana sa biciklistkinjama u baš lijepom broju, prava rekreativna, šteta što nisu naši članovi i članice u većem broju ovdje, a posebno Aladin, on bise ugodno iznenadio.  Bili smo u početku skupa, ali kolona se polahko razvlačila i svako je tražio svoje mjesto u istoj. Predsjednik i doktor su bili pažljivi čak do te mjere da su jedan dio vozili i trotoarom, a imali su i lijep pogled na kolonu ispred sebe. Nailazimo na prvo malo zahtjevnije brdo i tu Kiko pokazuje svoje biciklističke sposobnosti. Dere pikliće i ostavlja ekipu i osvaja kg janjetine, jer vidi se da je čovjek utreniran i da nema fajde ganjati se. Ekipa je otišla, lagano se vozi svako u svom nekom tempu, priča i upoznavanje sa drugim biciklistima i biciklistkinjama. Kolegica Asja iz Karlovca, inače bavi se sportskim trčanjem, planinarenjem nas je upoznala sa ljepotama Ozlja, jer je domaća. Predjeli koje prolazimo su prelijepi, proljeće u punom svom sjaju je obasjalo ovaj krajolik.

Dolazimo napokon do Martinskog vrha, gdje je bio kraj usponu i  tu oblačim šuškavac, jer po informacijama domaćih biciklista usljedilo je i lijepo i dugo spuštanje ka prvoj okrijepnoj stanici. Dečki iz BK Munjara su se potrudili da pravovremeno budu na svakoj raskrsnici da sudionici ne bi zalutali, jer puno je sporednih puteva. Kako se spuštamo sve više uživamo u krajoliku. Napokon i prva okrijepna stanica u Općini Ribnik nakon nekih 30-tak km. Tu nas dočekuje ostatak ekipe. Odmah po silasku čestitam kolegi Kiki na njegovom bezprijekornom stilu vožnje, poderao je sve pikliće pred kojima se našao i Emir – komadant je dobio opkladu kg janjetine, jer me Kiko „poderao“. Ma nije mi ni žao kad vidim kako čovjek sa lahkoćom vozi, sve čestitke.

Na okrepi ništa nije smjelo da fali, od vode, cedevite, jabuka, narandži, čokoladica, zaista su se potrudili. Atmosfera je super, pauza traje duže pa se može razmjeniti i koja informacija o novim biciklijadam sa prijateljima iz Miljokaza, Pedala laganini i individualcima koje pozivamo na našu biciklijadu 02.08.2015. godine NP Una.

Miro iz Miljokaza i Hido su probali pivu da nije slučajno oslabio kvalitet, a ja sam probao bajk od kolege iz Zagreba, pravi terenac, ali mi treba skela da se uspnem na njegaJ, slika sve govoriJ.

Nakon pauze dočekuje nas načelnik Općine Ribnik koji nas pozdravlja, slijedi zajedničko slikanje kod dvorca Ribnik i nastavljamo dalje ka Novom gradu na Dobri  (Frankopanski grad iz 15.stoljeca).

Opet neki voze trotoarom, ali izgleda da se ekipa malo ispuhala, pa smo sad više na okupu. Komadant i Alivuk malo voze sa mnom, al razlog je najvjerovatnije bila fna ekipa koja je čas vozila u stojećem položaju, čas u sjedećem uz brdo, al kad se ukazala ravnica, a komadant i Alivuk vidjeli oznaku auto-puta prebacili su u veći prenos i .....našao sam ih na drugoj okrepnoj staniciJ

Druga dionica puta je prelazila jednim dijelom preko auto-puta  Split - Dubrovnik, bilo ja više ravnice nego uspona, sem do samog uspona do dvorca do kojeg su kako Kiko kaže kvrge poiskakale ;).

Uspon  ka dvorcu težak, ali uspješno savladan. Opet prekrasan ambijent nakon 40-tak km, pogled, slijedi slikanje, opet fenomenalne okrepe. Slikanje pojedinačno, klubsko, slikanje svih učesnika,  penjanje na kule starog grada, pogled i slike fenomenalne..zaista je vrijedilo doći na ovu biciklijadu.

Doktor je malo poravnio, Sanel reklamira definiciju, predsjednik pozorno gleda i snima situaciju, a komadant pokazuje koliko je odmoran da jednim mavašijem skida znoj sa moje glavei na to sve još jede;) hvala Deni na fotografiji na kojoj bi mu i profesinalni fotografi pozavidjeliJ

Treća etapa obiluje kombinacijom malih piklića i ravnica, raspoložena ekipa ide dalje. Komadant drži tempo, pokušavam ga stići, ali to samo ostaje na pokušaju. Deno se na jednom od piklića okreće i vidi da smo mu blizu i nestaje u vidu magle..stižemo na treću okrepnu stanicu na stari grad Dubovac, na 50-tom km odakle nam se pruža prekrasan pogled na grad Karlovac. Prelijepo, zaista prelijepo.

Na trećoj etapi upoznajemo jednu našu zemljakinju, rodom iz Viteza, Marijana, koja se slika sa ekipom iz BiH. Kolegica Asja je prepoznala na Deniju i Sanela da se razumiju u centriranje guvernala te su kolege sa oduševljenjem pomogle kolegici oko sitnog defekta..hvala kolege zaista ste humani.

Nakon Dubovca silazimo niz veliku nizbrdicu i silazimo kod Karlovačke pivovare, sreća nije niko ostao i nastavljamo put ka cilju, ka Ozlju.

Kiko mi se žali da sam izvršio diverziju na njega da sam ga zgurao u trotoar, al toliko sam brzo vozio da nisam to primjetio te se izvinjavam kolegi ako je zaista tako bilo. Put ka Ozlju je bio ravnica i ekipa Japoda je 10-tak km prije cilja bila na samom čelu. Kažu jedan Ahmet otišao, drugi došao, sad su mjesto na čelu držali Deno i Sanel, uspjeli smo Alivuk, komadant i ja da ih sustignemo. Tempo je bio ok, a i okruženje. Dva km pred ulazak u Ozalj izašli smo na ravnicu na kojoj je puhao jak vjetar, ekipa cestovnjaka iz SD Miljokaz je preuzela čeonu poziciju, al opet Japodi nisu uzmicali, pratili su i pratili, al vjetar je učinio svoje. Sanel je uspio sa grupom cestovnjaka na svom trekingu izvesti do samog cilja i ovim putem mu čestitam-o!

Nakon 70-et km cilj, kupalište u Ozlju, na brani Munjara po kojoj su dečki iz Ozlja i nazvali svoj klub!

Ono što mi je najdraže nije bilo protokola, čim smo došli dobili smo napitke, došla je hrana, maksuz spremljena za nas, ne znam šta reći nego Mislave i momci iz BK Munjara svaka Vam čast.

Presvukli smo se i čekali ostatak ekipe, pristizali su jedni po jedni, iskoristili smo vrijeme za nezaobilazno slikanje, ručak koji je baš „sjeo“. Ambijent prekrasan, pored rijeke, sunce, hrana, piće, ma fenomenalno, što bi se reklo halal im 50 kunaJ

Kiko i Predsjednik su odmah produžili po kombi, raspremili se i došli. Ado, Emirov sin je došao u knap iz Zagreba sa rođakom, tako da smo sve skompletirali, sačekali da svi jedu, prisustvovali uručenju određenih medalja za učesnike (i mi smo dobili jednu za međunarodnu suradnju, jer smo bili jedini klub iz BiH) i oko 17.00 sati pozdravili se sa učesnicima i organizatorom i krenuli put našeg Bišća.

U kombiju atmosfera vrelija nego jutros, prebiraju se utisci, svi smo zadovoljni.Veza radi opet i usput smo skupili još par kg janjetine kako za ovo kako za ono, tako da smo nagurali haman na beju. U ovih 11-est godina koliko vozim bajk nije se više janjetine zaradilo za kratko vrijeme. Falio nam je danas barba Ahmet koji je vozio pčele na eksurziju te se nadam da ni on ni ostali koji pročitaju ovaj izvještaj neće baš tako lahko preskakati biciklijade.

Uslijedila je kahva u Žganjeru, upali smo na svadbu, zamalo ostali, ali morali smo na plesnu reviju Kiko i ja tako da je to sreća. Doktor je malo i prilegao na sećiju. Kolač, kahva i put pod točkove. Reče Hido-predsjednik mi idemo, čekamo vas kod mene u avliji, a Kiki je to bio odlučujući prekidač, ipak je profesionalni  vozač. Ništa od rečenog, kako je derao pikliće, tako je derao cestu, a na vezi se samo čulo „deri ga Kikač“, a iza se čulo , polahko, imam kredit..Nikad brže nismo stigli nazad, pred graničnim prelazom, pošto se uvijek poštivala u našem klubu hijerarhija vezom smo prepustili predsjedničko vozilo da uđe u BiH. Predsjednik se zahvalio na ovoj gesti i rekao da se ova praksa primjenjuje i u budućnosti.

Prešli smo granicu, doktora prvog odvezli, mene drugog i ostatak ekipe kako je kome bilo usput, a komadant je odvezao predsjednika , tj. Ado, komadantov sin kojem se ovom prilikom zahvaljujem na izdvojenom vremenu.

Na današnjoj biciklijadi učestvovali su:

Hidajet Pečenković–Hido (Predsjednik), Emir Selimović (komadant), Afan Halilagić (doktor), Sanel Kurtagić, Denijal Zulić (Deno), Almir Alivuk, Fikret Remić (Kiko), Šemsudin Dizdarević (sekretar kluba).

Samo voziiiii

Autor teksta:

Mr.sc. Šemsudin Dizdarević – sekretar kluba

Još uvijek nema komentara.

Ostavite komentar

Morate biti Prijavljen/a da bi objavili komentar.