Bihać – Slunj – Cetingrad – V. Kladuša – Johovica – Bihać

NEDJELJA 03.04.2016. GODINE

Tura 7 Bihać – Slunj – Cetingrad – Velika Kladuša – Johovica – Bihać

Lijepo, sunčano, ali svježe jutro je nagovještavalo lijep dan. Pripreme su počele već u jutarnjim satima, a start je planiran u 08.30 ispred sata...

Danas sam stigao oko 8.20 na iznenađenje prisutnih, inače vazda sam u knapu....Od stana do sata srećem Rikija koji nam želi sreću danas i da neće ići, jer ima obaveza, a kako reče u knapu je....kasnije saznam da kreči, al on i krečenje malo mi nejasno, al nek završi da se ne može izvlačiti dalje.

Danas iako lijep dan, ruta je zahtjevna pa se i broj smanjio..13 odvažnih danas na trgu Samira, Neno, Haris, Deno, Almir Alivuk, Elvir, Damir, Ahmet, Mirzet, Emir, Irvin, Edi (kolega iz BK Orbis Korenica) i ja...

Lagano se iskupljamo, Ervin Alijagić dolazi da nas isprati, malo je gripozan od Švicarske, još smo mu govorili da ne ide da tamo ima svega ...:) ..kritikuje nas za duge rute, a mi njega što se za zapustio...slikanje pred polazak i zvanično start po Garminu u 08.38 minuta...

Znajući da je ruta u dužini oko 140 km od samog starta nastojim da se „čuvam“, sic podignut na odgovarajuću visinu (makar se nadam, vidjet ću reakcije mišića na putu) te pravac GP Izačić...

Almir (Alivuk u daljnjem tekstu) skupa sa mnom  dolazi na granicu nakon moje 43 minute vožnje. U 9.27 minuta svi prelazimo GP Izačić, kratka okrepa i sljedeće mjesto je Grabovac. Elvir (Tajo u daljem tekstu) je krenuo prije nas, navodno da smo mu brzi, al voli Tajo zadati....Irvin danas s nama ide opet u susret Ivanu sa Plitvica gdje nastavljaju  svojim stazama, ali opet kratko ali slatko druženje sto bi se reklo sa kolegama iz kluba...Danas sam zamolio Denija da slika, jer moja oprema je nesto zakazala, ali slika i Ahmet tako da će biti materijala ko i km.

Emir me kritikuje, naravno, on uvijek pozitivno, što razbijam grupu i šteta što ne radim u nekoj OSI, baja je nekakva uglavnomJ i predlog mu je da sljedeće godine pređem na jednu šajbu;)

Put Grabovca nastavljamo u 09.30, kroz par uspona i silazaka te nešto ravnice u 10.20 stižem, naravno opet zadnji J na Grabovac. Tefter sve bilježi, da ne bi bilo, jesam nisam...Stižem „nabrijanu“grupu..Deno sve pomno slika, odgovoran je inače kad dobije zadatak...

Emir se čudi što nisam napisao kakvu knjigu kako mi lijepo ide piskaranje..spominje neki Kapital, Karla Maxa..Emirom se nikad ne zna...Ivan sa Plitvica se već pridružio ekipi...Ahmeta kritikuju, jer voli voziti u grupi te da trenira tajno pa ga ni strava ne može snimiti, ali pošto je ekipa opasna, uhvaćen je na Stravi u Srbljanima....

U 10.25 idemo dalje put Slunja, prvoj većoj destinaciji gdje bi trebali da se sastanemo kolegama iz SD Miljokaz iz Karlovca i momcima iz BK Velika Kladuša....na čelu sam bio od Grabovca nekih 7-8 km dok Ivan nije preuzeo grupu i nastavljam laganini put Slunja...ekipa se dobro odvojila te put prije Slunja na 5 km vozim sam..Dolazeći pred Slunj gdje se pruža vidikovac od 3-4 km nije bilo nikoga...u 11.18 stižem u centar Slunja gdje su me čekali te svi skupa se upućujemo na Rastoke gdje očekujemo kolege...Bihać Rastoke (Slunj) 2 sata i 25 min moje vožnje...oko 12.05 stize ekipa iz Velike Kladuše, njih 9...brojno stanje se podignulo na 22, a ekipa iz Karlovca kasni...pauzu smo produžili zbog njih, ali opet ih nije bilo te smo odlučili krenuti u 12.30 bez obzira, jer se previše hladimo, a ima jos 90 km do kuće...a nisu odgovarali ni na pozive ni na sms...Dražen u vlastitoj zemlji kao da je u roaminguJ.....

Put prema Cetingradu obiluje usponima, a i lijepom spustu, gdje smo ovaj put pazili da smo svi tu u blizini....Prije ulazka ekipa staje kod spomen obilježlja poginulih iz BiH delegacije na čelu sa dr. Irfanom Ljubijankićem u maju 1995. godine, proučismo Fatihu, par slika i nastavljamo ka Cetingradu.....u putu se javlja ekipa iz SD Miljokaz da su blizu nas te da zbog pada jednog njihovog člana kasne...te nas usput stižu pojedini iz grupe iz Karlovca i u Cetingradu smo .....u 13.32 minute stižemo u Cetingrad gdje dolazi i ostatak ekipe iz Karlovca u 13.37  i brojno stanje podižemo na 31 biciklistu, a od toga dvije biciklistkinje Samira iz Japoda i Anamarija iz SD Miljokaz...Kratka pauza i zajedničko slikanje..ekipa iz Prekounja koristi pauzu za sunčanje i slikanje...Neki prebacuju, ubacuju SIM kartice...komanda „svi u brdu ispred mene“ je u potpunosti ispoštovana, ekipa je za 10J...Petrović Srđan zvani Gljivar iz SD Miljokaz stiže zadnji, iako nije dugo vozio, uporno ide naprijed....

Ekipa sa vučnice Mukinje (Edi i Tajo ) vuku, ne treba im uspinjačaJ..put ka GP Maljevac ide ko halva i nakon 3 sata i 39 minuta aktivne vožnje stižemo u 14.11...veliki broj nas je uspio u rekordnom vremenu preći i u 14.22 sata smo na teritoriji BiH...Dogovor je da idemo zaobilaznicom u restoran Napolen gdje smo svi skupa krenuli...Ekipa iz Velike Kladuše odlazi svojim kućama, gdje im se ovim putem zahvaljujemo na učestvovanju i današnjem druženju....Japodi i ekipa iz SD Miljokaza ide put Napoleona gdje su mogli da biraju u slanoj, slatkoj hrani ili samo napitku.....usljedila je druga malo duža okrepa do 15.30. Nakon okrepe smo se pozdravili sa ekipom iz Miljokaza koja je ostala iza nas da uživa u specijalitetima, a ovim putem im se zahvaljujem u ime RBK japod i vidimo se aBd 8.5.2016. u Krašiću...Deno nas vodi nekom prečicom  put Bihaća ka Johovici....Semira, Neno, Haris i Damir se nisu razumjeli snama, a mi mislili da su oni svojevoljno otišli u drugi kafić i tu smo se mimoišli...Semira se oko 15.30 javila da su oni na putu ka Johovici...Mirzet Šabić je imao defekt na gumi, koji je na vrijeme riješio, napuhao gume i krenuli smo ka cilju...kućiJ

Uspio sam iskoristiti vrijeme na benzinskoj da dopušem i svoje gume i budem što spremniji za novi uspon u dužini od 5 km, na Johovicu...Johovica većina svima poznata, kako fizicki tako i psihički zahtjevna, ali i ona „pada“u 16.30 gdje se čeka da svi uzađu i nakon presvlačenja u 16.40 krećemo dalje...Do Gate grupna vožnja nakon nizbrdice, Tajo vodi na čelu elegantno...Emir usput ima manji defekt na Lancu, sačekali smo ga u Šturliću i idemo dalje...Umor dolazi do izražaja i neke kolege ne mogu da prate, pa smo sačekali u Gati da se svi iskupimo...Deno i Ahmet časte koktom i kolom, došla je ko kec na desetku, hvala drugovi..Tajo koji je već dobro u crvenoj zoni ne staje s nama već nastavlja dalje ka usponu prema Gati....ostaje nam još kratkih ali slatkih 20 km do krajnjeg odredišta...vodim do polovice uspona gdje Ahmet, Emir, Edi i Alivuk me prelaze i u grupi, baš onako kako Ahmet voli voze do vrha.....na vrhu Tajo se raslhađuje, okrepljuje, provjeravamo jel sve ok, čekamo Mirzeta i nastavljamo dalje....Nakon 120 km počeli su se osjećati grčići, ali u puno manjem omjeru nego prije, radi preventive smanjujem opterećenje i grupa nastavlja dalje....Sve do Kamenice se grupa držala, a od Kamenice Edi i Emir, izgleda željni povući, nije im bilo prilike u ovih 140 kmJ nastavljaju do grada..u 18.10 smo kod table Bihać, svi sretni.....vozi se i jedva se čeka kahva u Alhambri.....Samira se javlja da je i njihova grupa sretno stigla malo prije nas, sve 5.....domaćinski kako smo naučili, ugostimo našeg Edija iz Korenice, popijemo kahvu i sok i svako svojoj kući, a Tajo je ostao u sigurnim rukama u Alhambri.......Na satu 138 km, 6 sati i 20 minuta u sicu...1487 m elevacije...3200 i kusur kcal i pregršt lijepih iskustava je činjenica da je danas vrijedio svaki minut i svaki metar, kamol km....do sljedećeg druženja i ugodnih vožnji...samo voziiii

AUTOR TEKSTA :PATRIOTA

Još uvijek nema komentara.

Ostavite komentar

Morate biti Prijavljen/a da bi objavili komentar.